entry 114.
by Scrat, [28.05.2007..23:14]
Priroda
Prije koji dan mi je prijateljica imala rođendan. Pošto nas je pozvano dvadesetak, pripremili smo oveću količinu sokova i napitaka, kao i mesa, deka, mesa i svega ostalog. Kako smo kum i ja došli prvi s autom do pampasa, raširili smo to sve preko trave zauzevši podosta teritorija. Roštilj smo odmah počeli grijati ne čekajući ostale. E da mi je znati što je bilo u glavi onom biciklisti koji je vidio nas dvojicu samu kraj svega toga. Ne znam zašto, ali i drugi koji su prolazili ćudno su nas gledali, skroz dok nije došao ostatak ekipe :p
Ima nešto u toj prirodi. Tako je smirujuča, u zraku nema smoga, mir i tišina(izuzev životinja iz šumice), voda u daljini i ništa drugo. Da nije bilo one slabe vatrice ne bi bilo ni svjetla uopće. Čak ni glazba nije bila više glasna. Al bilo je predivno. Tragovi mjesečine, svjež zrak na koži i mi. Ne znam kako bi to opisao riječima. I društvo mi je odgovaralo. Bilo je predivno.
Dan poslije kako smo čistili taj isti auto kojim smo sve transportirali, odlučili smo ga i oprati. Nas četvero zaputilo se na obilaznicu u autopraonu, no međutim otjerala nas je kiša. No kako smo ludi, samo smo se vratili po fotić da uhvatimo grmljavinu, i onako svi u kratkim hlačama i majicama bez rukava naslagali se na krov auto negdje van grad. Što bi kum rekao, nisu ti hipiji bili ni ludi. I tako smo se mi zajebavali i opet zaglibili duže nego smo trebali. I usput smo svi učili vozit :) Ja sam prvi krenuo dok su još neki ležali na haubi. Svi su živi. Za sada.
Danas sam pak imao malo drukčiji susret s prirodom. Face to face sa nevremenom. Draga me doslovno ocijedila, i onda mi dala nešto svoje da obučem. Al neka, bilo mi je drago što sam kod nje. Neće mene par kapi zaustaviti :)
Klik ovdije za cijelu fotografiju
entry 113.
by Scrat, [22.05.2007..23:38]
The last voyage
Iako sam, od kada sam počeo ponovno pisati, odlučio ne pisati o školi i razredu, evo jedne iznimke. Inspiriran visokim tlakom, ipak moram ostavit negdje trag na papiru i istresti se malo. Naime, ja sam odlučio preuzeti odgovornost tiskanja majici. Imali smo par prijedloga,i krenulo je prvo glasanje za natpis. Neki su izvodili gluposti, ali njih sam ignorirao. Inače išao sam od osobe do osobe i pitao tko što misli kako ne bi mijenjali mišljenje jedni zbog drugih. I tako je izglasan prvi natpis. No osobi A je natpis bio debilan i digla je cijelu frku. Pošto su još neki rekli da je glup (gle čuda, utjecajna osoba je rekla da je glup pa svi mijenjaju mišljenje), natpis je promijenjen u novo osmišljeni. Sve štima, kad pojavi se osoba B koju je
"Sramota nosit to a majici". Zatim se po treći puta izglasa natpis koji je glup da gluplji ne može biti, i propagira ono protiv čega sam se borio četiri godine i po tome ostao poseban. Recimo kao da hipiji furaju majice s natpisima
"Bush rules". Dakle nema teorije da ja to nosim, i do jutros je ostalo na tome da nekolicina i ja nosimo prazne majice. No sjetio se jedan pametan dečko novoga natpisa kojega su svi prihvatili i normalan je. Svaka mu dala, bog ga blagoslovio i sve ostalo. Stvarno mu svaka čast, spasio nas je. No, nakon toga na razrednom forumu su me počeli prozivati da radim scene?? Osoba A i B koji su prvi radili scene su me počeli prozivati da izmišljam toplu vodu i da šta sad tu pametujem s tim natpisom. Halo, ko je ovdje glup? A šta ste vi radili do sad? Bili složni?
Druga priča kaže kako su mi prije vikenda zbog pokvarenog telefona zaboravili ostavit novce da kupim majice. Ali normalno, i dalje nisu oni krivi nego sam ja prozivan za to da sam zajebo. U ponedjeljak, zovem nekog tko ima auto, tražim cijelo vrijeme da odemo po majice, i sjetila se osoba C doći po mene u pol sedam (!). Cjeli dan izgubljen na telefoniranje, zivkanje i živciranje. Jedva našli majice petnaest minuta prije zatvaranja i sredili tiskanja doslovno u zadnji tren. I o je na kraju pokupio sve zasluge i ko je zajebo? Mislim da nije potrebno odgovorit. Kako će me čuti...
Tako su me na živcirali. Evo sad sam zbog njih i blog zagadio... Prije četiri godine kad sam se našao prvi puta u razredu, nikada ne bi pomislio da ću sada jedva čekati da prođe još taj zadnji dan pa da ih mogu poslati u tri lijepe... Iskreno je mi žao, jer sam stvarno htio dobar razred, no želje se ne ispne svaki put. Šteta, ali jedva čekam da odem. Možda sam umišljen, ali prevelika koncentracija primitivaca. Niti slušaju tuđe mišljenje, i prigovaraju drugima za ono što su i sami napravili prije pet minuta. To mi užasno smeta.
entry 112.
by Scrat, [20.05.2007..13:30]
Ljubomora
Roditelji ponekada znaju biti tako strašni. Vjerojatno ni sami ne shvaćaju kako su smiješni.
Jučer me nazove
Ninja i pozove me na ručak. Pošto njenih nema od jutra do navečer. Poznavajući njenu kuhinju, a i uzevši u obzir da smo toliko vremena sami, nikako nisam mogao odbiti. I tako kad sam kretao, prva reakcija je bila:
"A zašto te ona hrani kad imaš mamu kod kuće?" + tužni pogled
Normalno da nije upalilo. No to ih nije spriječilo da me navečer isto tako nazovu i pitaju kad dolazim jer mi prave iznenađenje večeru :) Hehe, strašni su. Napravili su roštilj sam da dođem kući na večeru da tamo ne ostanem.
Isto je tako bilo kad se moj brat odselio. Popreko su mu gledali dragu neko vrijeme dok se nisu promijenili. Mada ga i sad redovito zovu da vide jel ima šta za jest ili da oni kuhaju i ta njih. Vjerujem da mu je to naporno, ali isto se tako nadam da će se malo smirit do vremena kad se ja odselim. Da izvučem neku korist od tog što sam drugo dijete :p
entry 111.
by Scrat, [15.05.2007..11:31]
Guess who's back
Kako mi je jednoga dana došlo da prestanem pisati blog, tako mi sad isto došlo da nastavim. U biti sam samo htio iskonstruirati nekakav novi dizajn, pa reko odmah da ga i postavim. Pa onda mogao nastaviti i pisat i tako. Uglavnom, sada ću vam smetati opet neko izvjesno vrijeme. Kako sam ispravljao bokseve, vidi po listi onih koje sam čitao da vas je dosta otišlo :( šteta.. Nadam se da neće još tko.
Dosta toga je prošlo od zadnji put. Evo od prije par sati imam čak devetnaest godina :) Inače imam još dva tjedna do kraja škole, muku sam mučio sa maturalnim radom i ostatkom škole.
Ninja je još tu. Ne damo se nas dvoje, iako moram priznat da smo imali problema u z danje vrijeme. Fotić moj cijenjeni baš i nisam pretjerano koristio. Nemam kad. Imam i hrpu knjiga oko stola i na kompjuteru, ali nemam kad čitati. Nezgodno mi je sada sa vremenom, gužva i sve to. I da, između sve ostalog, polako napuštam dugo korištene windowse. Još postoje zbog nekih igrica tipa Heroes of Might and Magic i sl., al uglavnom više ne koristim. Nađoh
nešto puno bolje, a ima i odličan tetris od kojeg se ne mogu odvojit. Posto sam ovisnik o njemu. Kad smo kod ovisnosti, napravio sam jedan video na koji sam ponosan. Čim budem mogao, uploadat ču ga na
JuBito :) da se mogu hvalit. Uživajte narode, Nadam se da se čitamo. Pozdrav! I da, ispričajte me malo dok ne pročitam malo starije vaše postove da uhvatim što se događa.
entry 110.
by Scrat, [30.01.2007..15:09]
Kako mi se blži kraj ove godine, polako mi dolazi do glave da bi trebalo upisati i fakultet. S tim i ja ulazim u onu ekipicu koja se živcira i gubi kosu na temu 'gdje ču ja biti iduće godine'. Prvi i osnovni, ali ne i jedini problem mi predstavlja prijemni. Još uvijek živim u uvjerenju da ja to mogu. Ali kako se vrjeme bliži, nekako mi opada samopouzdanje :( Osim tog, treba i završiti ovu školu. A kako je počelo s profesorima još će mi to biti i problem.
Moja namjera je otići za Zagreb i tamo studirati. To zasobom povlaći još jedan problem zvan sještaj i financije. Ja sam inaće iz drugog djela Hrvatske, a roditelji i ije baš da mi mogu priuštiti takvo što. Ako mi ne upali idea studentskog kredita, iskreno nemam pojma šta ću. Al kad malo sagledam cjelu situaciju, ko zna di ću ja bit za godinu dana, šta ću radit i gdje će biti osobe s kojima sada nešto planiram. Zato je dosta nerealno pretpostavit bilo što, a opet neki plan je potreban. Jebemu, ko zna kako će sve ovo završiti...
It is M-day today :)
